BEREK
Prve naznake postanka mjesta Berek sežu u sami početak 16. stoljeća.
Pretpostavljalo se da je Berek izvedenica iz riječi berak što znači vodoplavnu nizu ili močvarno tlo.
S obzirom da konfiguracija terena nije močvarna, a i tadašnji doseljenici u svom riječniku nisu imali
tu riječ, ostaje nepoznato kako je Berek dobio ime.
Oko 1550. godine tu se još nastanilo nekoliko porodica pristiglih iz naših jugozapadnih krajeva.
Tokom 17.i 18. stoljeća stalnim doseljavanjem broj stanovnika se povečavao.
Popis iz 1850. godine, govori nam da je u Bereku bilo 32 kuće i 414 stanovnika.
GARIĆ
Stari grad Garić nalazi se na sjevernim obroncima Moslavačke gore.
Pretpostavlja se da je to utvrđenje u prvom obliku bilo građeno potkraj devetog i početkom desetog
stoljeća. Sredinom 13. stoljeća grad je proširen i nadograđen. Od 12. do 16. stoljeća Garić je
funkcionirao kao upravno središte područja koje se tu rasprostiralo.
Iz pisanih izvora vidi se da je Garić obuhvatio zemljište kojem je jugistočnu granicu činila rijeka Ilova,
istočna crta potegnuta između današnjih mjesta Klokočevca, Trnave i Ladislava s jedne, Velikih Zdenaca
i Pavlovca s druge strane. Sjevernu granicu činila je rijeka Česma, a zapadnu potok Sredska do ušća
potočića Krivaje, pa do njegovog izvora u blizini mjesta Samarica, gdje je bila tromeđa Čazme, Moslavine
i Garića.
Južna granica vodila je pored vrela potoka Garića uz pavlinski samostan, vrhom Moslavačke gore, preko
Deče (današnji Dišnik) na potok Mogorovac do Ilove.
Za vrijeme turskih osvajanja 1554. godine, Garić grad je djelom uništen i potpuno napušten, te je
počeo propadati.
Stoljećima poslije ostaci su još uvijek toliko jaki da pokazuju staru veličinu i ljepotu.
OŠTRI ZID
Pretpostavlja se da je selo postojalo za vrijeme vladavine staroga Garića, jer zapisi iz 1732. spominju
ostatke neke velike građevine staroga naselja.
Oko 1550. godine u selu se nastanilo nekoliko stočarskih porodica koje su stigle iz naših jugozapadnih
krajeva i desnog Počesamlja.
Godine 1890. u selu se našlo 55 kuća i 313 stanovnika. Noviji doseljenici pretežno su dolazili iz Senjskog
Podgorja i Like.
BEGOVAČA
Selo je nastalo za vrijeme turskog vladanja kada je jedan od tadašnjih begova na tom zemljištu
stekao posjed. Obrađivali su ga stočari koji su tu stigli sredinom 16. stoljeća za turskom vojskom.
1890. godine selo je imalo 22 kuće i oko 170 stanovnika.
U novije vrijeme doselilo se tu još nekoliko porodica iz Senjskog kraja.
ŠIMJANICA
To se selo nalazi na humovitom tlu pored potočića Šimljane, te mu je po tom položaju nastalo ime.
S istočne strane nalazi se brdo na kojem je prije Turaka bila izgrađena crkva Svetog Jakoba.
Selo je osnovano kasnije nego druga u okolini, a nastanili su ga naseljenici iz bližih sela.
Drugom polovicom 19. stoljeća u selo su se postupno počeli doseljavati Ličani i Podgorci, te je selo
naraslo na oko 60 kuća i tristotinjak stanovnika.
ŠIMLJANIK
To je novije selo,a prve stanovnike dala su mu okolna sela koje je privukla dobra ratarska zemlja na tom tlu.
Isprva se tu našlo 6 porodica koje su sebi iskrčile ratarsko tlo. Stalnim doseljavanjem selo se povečavalo,
te je 1890. godine brojilo 32 kuće i 183 stanovnika. U godinama koje slijede, u Šimljanik se doselilo još
nekoliko porodica, uglavnom iz Like i Zagorja.
ŠIMLJANA
To je selo već postojalo za vrijeme vladavine Garić Grada. Pretpostavlja se da se Šimljana u ono vrijeme
zvala drugačije. U turskim osvajanjima selo je raseljeno i gotovo potpuno nestalo.
Novi naseljenici na to zemljište došli su iz susjednih područja oko 1690. godine.
Popis stanovništva 1890. godine bilježi u tom selu 67 kuća i 351 stanovnik. Selo je i dalje raslo stalnim
doseljavanjem žitelji iz Zagorja, Podgorja i Like.
KOSTANJEVAC
Selo su formirali stočari koji su tu stigli sa Turskom vojskom oko 1550. godine. Kostanjevac je bio cijelo
vrijeme pod turskim okriljem, te nije primalo doseljenike iz drugih krajeva.
Odlaskom Turaka, Krajinska vlast preuzela je selo s još nešto stanovnika koji su ostali, te nastanjivala
s novim stanovništvom iz Desnog Počesamlja, Polonja i Posavine. Nešto kasnije bilo je doseljenika iz
Senjskog Podgorja i Like.
Popis 1890. godine:107 kuća i 645 stanovnika.
